Printer Friendly Version Delegacija dijaspore predvođena ambasadorom, odala počast danskom lekaru, dobrovoljcu iz Velikog rata @ 9 November 2018 09:57 PM

NAŠ BRAT, DOKTOR VILIJAM, SRPSKI DANAC

Povodom stogodišnjice od završetka Prvog svetskog rata, 9.novembra delegacija srpske dijaspore iz danskog grada Odensea, zajedno sa ambasadorkom Jasminom Mitrović Marić i vikarom crkve u Visjenbergu Peterom Lindholtom Jensenom, posetila je rodnu kuću danskog dobrovoljca u sastavu Vojnog saniteta Srpske kraljevske vojske u Velikom ratu, dr Vilijam Teodor Melgarda i položila venac i cveće na porodičnu grobnicu.

Delegacija dijaspore sa ambasadorkom

Danski lekar Vilijam Teodor Melgard (Wilhelm Theodor Mollgaard, 1888-1920), rođen je u uglednoj danskoj porodici koja je, preko majke baronice, bila u srodstvu sa kraljevskom kućom, a preko oca, sveštenika i univerzitetskog profesora, deo danske akademske zajednice. Kao i stariji brat, i Vilijam će završiti medicinu u Odenseu, ali će ga humanost i ljubav zadržati u Srbiji.

Sa vikarom Peterom Lindholtom Jensenom ispred rodne kuće dr Vilijam Teodor Melgarda

Vesti o ratnim događanjima 1914. godine na Balkanu stigle su i do Baltika. Priče o herojskim pobedama male Srbije podstakle su mladog lekara Vilijama Teodora Melgarda da se odmah tamo uputi. Kao mlad lekar, stigao je 1915. godine u Srbiju, gde je, u sastavu danske medicinske misije, delio sudbinu i stradanja srpskog naroda u vreme okupacije, tokom Prvog svetskog rata, ali i posle rata i to po svom izboru. Zaljubio se i oženio Srpkinjom, gospođicom Vidom Riznić, izrodili su dvojicu sinova tokom rata, da bi po oslobođenju zemlje srpski zet, dr Vilijam Melgard, postao upravnik Sreske bolnice u Kuršumliji, iako mu je srpska vlada nudila najveće gradove - od Beograda do Niša. Human i posvećen, lekar bira da radi gde je najteže i gde je najpotrebniji. U Kuršumliji će i umreti, samo dve godine nakon završetka rata.

Rodna kuća dr Vilijama Teodora Melgarda u Visjenbergu

U pismu dr Milanu Jevremoviću, ministru unutrašnjih dela koji mu je odobrio molbu za ostanak, od 1918. godine, dr Melgard objašnjava zašto je izabrao Srbiju za svoju novu otadžbinu: “U vremenu, koje je proteklo od 1915. naučio sam da govorim srpski i oženio sam se u jednoj dobroj srpskoj porodici, pa zbog toga i zato što se među Srbima osećam uvek dobro, molim da ostanem u Srbiji, Vama na raspoloženju.”

Na zgradi prve bolnice u Kuršumliji, 1995. godine, postavljena je memorijalna ploča u znak zahvalnosti dr Vilijamu Melgardu. Spomen obeležje je otkrio predsednik Srpskog lekarskog društva. Istovremeno je na kuršumlijskom groblju podignut spomenik dr Vilijamu Teodoru Melgardu i njegovom sinu, Knutu Melgardu. Jedna ulica u Kuršumliji nosi naziv po dr Vilijamu Melgardu, a slika lekara Vilija čuva se u srpskom Muzeju medicine, u prvom Pasterovom zavodu na Balkanu, u Nišu.

Porodična grobnica Melgardovih